SR→EN

optuživati

оптуживати

optužívati · /optuʒǐːʋati/ · imperfective

RU Suggest an edit
VERB
  1. to accuse; to blame
    Stalno me optužuje da ga ne slušam. — He keeps accusing me of not listening to him.
    Nemoj da optužuješ druge za svoje greške. — Don't blame others for your mistakes.
  2. (in law) to charge; to indict
    Tužilaštvo ga optužuje za pranje novca. — The prosecution is charging him with money laundering.

Pattern: optuživati koga za šta (+ acc.) or da…; the perfective is optužiti.

Synonyms:
Antonyms:
Conjugation, imperfective
Present tense
jaoptužujem
tioptužuješ
on/ona/onooptužuje
mioptužujemo
vioptužujete
oni/one/onaoptužuju
Past tense: optuživao, optuživala, optuživalo · optuživali, optuživale
Future: optuživaću, optuživaćeš, optuživaće, optuživaćemo, optuživaćete, optuživaće
Imperative: optužuj
AI Updated 28 September 2026