SR→EN

opstrukcija

опструкција

opstrùkcija · /opstrǔkt͡sija/ · fem.

RU Suggest an edit
NOUN
  1. obstruction
    Opozicija je optužila vladu za opstrukciju istrage. — The opposition accused the government of obstructing the investigation.
    Ovo je čista opstrukcija, a ne greška. — This is pure obstruction, not a mistake.
  2. (in medicine) obstruction; blockage
    Lekar je utvrdio opstrukciju disajnih puteva. — The doctor found an obstruction of the airways.
Synonyms:
ometanje sabotaža
Antonyms:
Declension, fem.
singularplural
Nom.opstrukcijaopstrukcije
Gen.opstrukcijeopstrukcija
Dat.opstrukcijiopstrukcijama
Acc.opstrukcijuopstrukcije
Voc.opstrukcijoopstrukcije
Ins.opstrukcijomopstrukcijama
Loc.opstrukcijiopstrukcijama
AI Updated 6 October 2026