opsovati
опсоватиopsòvati · /opsǒʋati/ · perfective
VERB
-
(+ acc.) to swear atVozač ga je opsovao kroz prozor. — The driver swore at him through the window.Opsovala je komšiju i zalupila vrata. — She swore at the neighbour and slammed the door.
-
(without object) to curse; to swearUdario je prst i glasno opsovao. — He stubbed his toe and cursed loudly.
The imperfective is "psovati"; often in the phrase "opsovati nekome majku".
Conjugation, perfective
| Present tense | |
|---|---|
| ja | opsujem |
| ti | opsuješ |
| on/ona/ono | opsuje |
| mi | opsujemo |
| vi | opsujete |
| oni/one/ona | opsuju |
Past tense: opsovao, opsovala, opsovalo · opsovali, opsovale
Future: opsovaću, opsovaćeš, opsovaće, opsovaćemo, opsovaćete, opsovaće
Imperative: opsuj
AI
Updated 6 October 2026