odjekivati
одјекиватиodjekívati · /odjekǐːʋati/ · imperfective · pf.: odjeknuti
VERB
-
to echo; to resound; to reverberateKoraci su odjekivali praznim hodnikom. — Footsteps echoed through the empty hallway.Muzika je odjekivala celom ulicom. — The music resounded down the whole street.
-
(of news, events) to resonate; to cause a stirTa vest još odjekuje u javnosti. — That news is still causing a stir among the public.
Synonyms:
Conjugation, imperfective
| Present tense | |
|---|---|
| ja | odjekujem |
| ti | odjekuješ |
| on/ona/ono | odjekuje |
| mi | odjekujemo |
| vi | odjekujete |
| oni/one/ona | odjekuju |
Past tense: odjekivao, odjekivala, odjekivalo · odjekivali, odjekivale
Future: odjekivaću, odjekivaćeš, odjekivaće, odjekivaćemo, odjekivaćete, odjekivaće
Imperative: odjekuj
AI
Updated 6 October 2026