SR→EN

odbijanje

одбијање

odbíjānje · /odbǐːjaːɲe/ · neut.

RU Suggest an edit
NOUN
  1. refusal; rejection
    Njegovo odbijanje nas je sve iznenadilo. — His refusal surprised us all.
    Odbijanje zahteva mora biti obrazloženo. — The rejection of the request must be justified.
  2. (of a ball, light) bouncing; reflection
    Odbijanje lopte od zida vežba refleks. — Bouncing the ball off the wall trains your reflexes.
  3. (of money) deduction
    Posle odbijanja poreza ostaje mi malo od plate. — After tax deductions, not much of my salary is left.
  4. (of an attack, enemy) repelling; fending off
    Odbijanje napada trajalo je celu noć. — Repelling the attack took the whole night.
  5. (in physics) repulsion
    Odbijanje istoimenih polova magneta lako se pokazuje u ogledu. — The repulsion of like magnetic poles is easy to show in an experiment.
  6. (of a baby, young animal) weaning
    Odbijanje deteta od sise prošlo je bez problema. — Weaning the baby went without any problems.
Synonyms:
odbacivanje
Antonyms:
Declension, neut.
singularplural
Nom.odbijanjeodbijanja
Gen.odbijanjaodbijanja
Dat.odbijanjuodbijanjima
Acc.odbijanjeodbijanja
Voc.odbijanjeodbijanja
Ins.odbijanjemodbijanjima
Loc.odbijanjuodbijanjima
AI Updated 24 October 2026