SR→EN

običavati

обичавати

običávati · /obit͡ʃǎːʋati/ · imperfective

RU Suggest an edit
VERB
  1. formal (+ da / infinitive) to be in the habit of; used to
    Deda je običavao da šeta pored reke svako jutro. — Grandpa used to walk by the river every morning.
    Kao što običavamo reći, bolje ikad nego nikad. — As we are in the habit of saying, better late than never.

Mostly used in the past tense; in speech imati običaj da is more usual.

Conjugation, imperfective
Present tense
jaobičavam
tiobičavaš
on/ona/onoobičava
miobičavamo
viobičavate
oni/one/onaobičavaju
Past tense: običavao, običavala, običavalo · običavali, običavale
Future: običavaću, običavaćeš, običavaće, običavaćemo, običavaćete, običavaće
Imperative: običavaj
AI Updated 6 October 2026