SR→EN

obitavati

обитавати

obitávati · /obitǎːʋati/ · imperfective

RU Suggest an edit
VERB
  1. formal (often of animals, plants) to dwell; to live; to inhabit
    Ova ptica obitava u močvarama Vojvodine. — This bird lives in the marshes of Vojvodina.
    U pećini obitavaju slepi miševi. — Bats dwell in the cave.

Usually with u or na + locative.

Synonyms:
Conjugation, imperfective
Present tense
jaobitavam
tiobitavaš
on/ona/onoobitava
miobitavamo
viobitavate
oni/one/onaobitavaju
Past tense: obitavao, obitavala, obitavalo · obitavali, obitavale
Future: obitavaću, obitavaćeš, obitavaće, obitavaćemo, obitavaćete, obitavaće
Imperative: obitavaj
AI Updated 6 October 2026