obitavati
обитаватиobitávati · /obitǎːʋati/ · imperfective
VERB
-
formal (often of animals, plants) to dwell; to live; to inhabitOva ptica obitava u močvarama Vojvodine. — This bird lives in the marshes of Vojvodina.U pećini obitavaju slepi miševi. — Bats dwell in the cave.
Usually with u or na + locative.
Conjugation, imperfective
| Present tense | |
|---|---|
| ja | obitavam |
| ti | obitavaš |
| on/ona/ono | obitava |
| mi | obitavamo |
| vi | obitavate |
| oni/one/ona | obitavaju |
Past tense: obitavao, obitavala, obitavalo · obitavali, obitavale
Future: obitavaću, obitavaćeš, obitavaće, obitavaćemo, obitavaćete, obitavaće
Imperative: obitavaj
AI
Updated 6 October 2026