običavati
обичаватиobičávati · /obit͡ʃǎːʋati/ · imperfective
VERB
-
formal (+ da / infinitive) to be in the habit of; used toDeda je običavao da šeta pored reke svako jutro. — Grandpa used to walk by the river every morning.Kao što običavamo reći, bolje ikad nego nikad. — As we are in the habit of saying, better late than never.
Mostly used in the past tense; in speech imati običaj da is more usual.
Conjugation, imperfective
| Present tense | |
|---|---|
| ja | običavam |
| ti | običavaš |
| on/ona/ono | običava |
| mi | običavamo |
| vi | običavate |
| oni/one/ona | običavaju |
Past tense: običavao, običavala, običavalo · običavali, običavale
Future: običavaću, običavaćeš, običavaće, običavaćemo, običavaćete, običavaće
Imperative: običavaj
AI
Updated 6 October 2026