SR→EN

neuobičajeno

неуобичајено

neuobìčājeno · /neuobǐt͡ʃaːjeno/

RU Suggest an edit
ADVERB
  1. (of degree or manner) unusually; uncommonly; in an unusual way
    Danas je neuobičajeno toplo za oktobar. — It's unusually warm for October today.
    Bio je neuobičajeno tih celo veče. — He was unusually quiet all evening.
    Ponašao se neuobičajeno na sastanku. — He behaved in an unusual way at the meeting.
  2. (as a predicate) it is unusual
    Bilo mi je neuobičajeno da ga vidim bez naočara. — It felt strange to see him without his glasses.
Synonyms:
Antonyms:
Comparison: neuobičajenije · najneuobičajenije
AI Updated 29 October 2026