SR→EN

načiniti

начинити

načìniti · /nat͡ʃǐniti/ · perfective

RU Suggest an edit
VERB
  1. to make; to produce
    Deda je sam načinio ovaj sto. — Grandpa made this table himself.
    Načinili su plan za ceo projekat. — They drew up a plan for the whole project.
  2. (of an action) to make; to take
    Načinio je prvi korak ka pomirenju. — He took the first step towards reconciliation.
    Oluja je načinila veliku štetu. — The storm caused a lot of damage.

More formal than napraviti, which is far more common in speech.

Synonyms:
napraviti izraditi sačiniti
Antonyms:
Conjugation, perfective
Present tense
janačinim
tinačiniš
on/ona/ononačini
minačinimo
vinačinite
oni/one/onanačine
Past tense: načinio, načinila, načinilo · načinili, načinile
Future: načiniću, načinićeš, načiniće, načinićemo, načinićete, načiniće
Imperative: načini
AI Updated 28 September 2026