SR→EN

naumiti

наумити

naùmiti · /naǔmiti/ · perfective

RU Suggest an edit
VERB
  1. to decide; to set one's mind on; to intend
    Naumio je da se preseli u Novi Sad. — He made up his mind to move to Novi Sad.
    Šta si sad naumila? — What are you up to now?

Usually used with da + present tense or with a pronoun object: naumio je da ode, šta si naumio.

Synonyms:
Conjugation, perfective
Present tense
janaumim
tinaumiš
on/ona/ononaumi
minaumimo
vinaumite
oni/one/onanaume
Past tense: naumio, naumila, naumilo · naumili, naumile
Future: naumiću, naumićeš, naumiće, naumićemo, naumićete, naumiće
Imperative: naumi
AI Updated 29 September 2026