naumiti
наумитиnaùmiti · /naǔmiti/ · perfective
VERB
-
to decide; to set one's mind on; to intendNaumio je da se preseli u Novi Sad. — He made up his mind to move to Novi Sad.Šta si sad naumila? — What are you up to now?
Usually used with da + present tense or with a pronoun object: naumio je da ode, šta si naumio.
Conjugation, perfective
| Present tense | |
|---|---|
| ja | naumim |
| ti | naumiš |
| on/ona/ono | naumi |
| mi | naumimo |
| vi | naumite |
| oni/one/ona | naume |
Past tense: naumio, naumila, naumilo · naumili, naumile
Future: naumiću, naumićeš, naumiće, naumićemo, naumićete, naumiće
Imperative: naumi
AI
Updated 29 September 2026