napučiti
напучитиnapúčiti · /napǔːt͡ʃiti/ · perfective
VERB
-
Croat. to populate; to settleOvaj grad je gusto napučen. — This city is densely populated.Doseljenici su brzo napučili ovaj kraj. — Settlers quickly populated this area.
In Serbia the word is naseliti; the participle napučen "populated" is the most frequent form.
Synonyms:
Antonyms:
Conjugation, perfective
| Present tense | |
|---|---|
| ja | napučim |
| ti | napučiš |
| on/ona/ono | napuči |
| mi | napučimo |
| vi | napučite |
| oni/one/ona | napuče |
Past tense: napučio, napučila, napučilo · napučili, napučile
Future: napučiću, napučićeš, napučiće, napučićemo, napučićete, napučiće
Imperative: napuči
AI
Updated 17 October 2026