SR→EN

napučiti

напучити

napúčiti · /napǔːt͡ʃiti/ · perfective

RU Suggest an edit
VERB
  1. Croat. to populate; to settle
    Ovaj grad je gusto napučen. — This city is densely populated.
    Doseljenici su brzo napučili ovaj kraj. — Settlers quickly populated this area.

In Serbia the word is naseliti; the participle napučen "populated" is the most frequent form.

Synonyms:
Antonyms:
Conjugation, perfective
Present tense
janapučim
tinapučiš
on/ona/ononapuči
minapučimo
vinapučite
oni/one/onanapuče
Past tense: napučio, napučila, napučilo · napučili, napučile
Future: napučiću, napučićeš, napučiće, napučićemo, napučićete, napučiće
Imperative: napuči
AI Updated 17 October 2026