SR→EN

naoružanje

наоружање

naoružánje · /naoruʒǎːɲe/ · neut.

RU Suggest an edit
NOUN
  1. arms; armament; weaponry
    Vojska je dobila novo naoružanje. — The army received new weaponry.
    Policija je kod njega pronašla naoružanje. — The police found weapons on him.
Synonyms:
Declension, neut.
singular
Nom.naoružanje
Gen.naoružanja
Dat.naoružanju
Acc.naoružanje
Voc.naoružanje
Ins.naoružanjem
Loc.naoružanju
AI Updated 28 September 2026