SR→EN

nakupiti

накупити

nàkupiti · /nǎkupiti/ · perfective · impf.: nakupljati

RU Suggest an edit
VERB
  1. (+ acc. or gen.) to accumulate; to amass
    Za godinu dana nakupio je gomilu starih stvari. — In a year he accumulated a pile of old stuff.
    Nakupila sam dosta iskustva radeći u kafiću. — I gained a lot of experience working in a café.
  2. (nakupiti se) to build up; to pile up
    Na polici se nakupilo mnogo prašine. — A lot of dust has built up on the shelf.
    U njemu se nakupilo mnogo besa. — A lot of anger had built up inside him.

Often used with the genitive of quantity: nakupiti novca, nakupilo se vode.

Synonyms:
Conjugation, perfective
Present tense
janakupim
tinakupiš
on/ona/ononakupi
minakupimo
vinakupite
oni/one/onanakupe
Past tense: nakupio, nakupila, nakupilo · nakupili, nakupile
Future: nakupiću, nakupićeš, nakupiće, nakupićemo, nakupićete, nakupiće
Imperative: nakupi
AI Updated 6 October 2026