nakovanj
наковањnȁkovanj · /nâkoʋaɲ/ · masc.
NOUN
-
anvilKovač je udarao čekićem po nakovnju. — The blacksmith was hammering on the anvil.
-
(in anatomy) incus; anvilNakovanj je jedna od tri slušne koščice. — The incus is one of the three ossicles of the ear.
Expressions
-
između čekića i nakovnja — between a rock and a hard placeDirektor se našao između čekića i nakovnja. — The director found himself between a rock and a hard place.
Declension, masc.
| singular | plural | |
|---|---|---|
| Nom. | nakovanj | nakovnji |
| Gen. | nakovnja | nakovanja |
| Dat. | nakovnju | nakovnjima |
| Acc. | nakovanj | nakovnje |
| Voc. | nakovnju | nakovnji |
| Ins. | nakovnjem | nakovnjima |
| Loc. | nakovnju | nakovnjima |
AI
Updated 6 October 2026