SR→EN

nadživeti

надживети

nadžíveti · /nadʒǐːʋeti/ · perfective

RU Suggest an edit
VERB
  1. (of people) to outlive
    Baka je nadživela muža za dvadeset godina. — Grandma outlived her husband by twenty years.
  2. (of things) to outlast; to survive
    Ovaj običaj je nadživeo vekove. — This custom has outlasted the centuries.

Takes the accusative: nadživeti koga/šta; the imperfective is nadživljavati.

Synonyms:
Conjugation, perfective
Present tense
janadživim
tinadživiš
on/ona/ononadživi
minadživimo
vinadživite
oni/one/onanadžive
Past tense: nadživeo, nadživela, nadživelo · nadživeli, nadživele
Future: nadživeću, nadživećeš, nadživeće, nadživećemo, nadživećete, nadživeće
Imperative: nadživi
AI Updated 6 October 2026