nadjačati
надјачатиnadjàčati · /nadjǎt͡ʃati/ · perfective
VERB
-
(+ acc.) to overpower; to overcome; to prevail overNa kraju je radoznalost nadjačala strah. — In the end, curiosity overcame fear.Domaćini su u drugom poluvremenu nadjačali goste. — The home team overpowered the visitors in the second half.
-
(of sound) to drown outMuzika je nadjačala njegov glas. — The music drowned out his voice.
The imperfective is "nadjačavati".
Synonyms:
Conjugation, perfective
| Present tense | |
|---|---|
| ja | nadjačam |
| ti | nadjačaš |
| on/ona/ono | nadjača |
| mi | nadjačamo |
| vi | nadjačate |
| oni/one/ona | nadjačaju |
Past tense: nadjačao, nadjačala, nadjačalo · nadjačali, nadjačale
Future: nadjačaću, nadjačaćeš, nadjačaće, nadjačaćemo, nadjačaćete, nadjačaće
Imperative: nadjačaj
AI
Updated 6 October 2026