nadživeti
надживетиnadžíveti · /nadʒǐːʋeti/ · perfective
VERB
-
(of people) to outliveBaka je nadživela muža za dvadeset godina. — Grandma outlived her husband by twenty years.
-
(of things) to outlast; to surviveOvaj običaj je nadživeo vekove. — This custom has outlasted the centuries.
Takes the accusative: nadživeti koga/šta; the imperfective is nadživljavati.
Synonyms:
Conjugation, perfective
| Present tense | |
|---|---|
| ja | nadživim |
| ti | nadživiš |
| on/ona/ono | nadživi |
| mi | nadživimo |
| vi | nadživite |
| oni/one/ona | nadžive |
Past tense: nadživeo, nadživela, nadživelo · nadživeli, nadživele
Future: nadživeću, nadživećeš, nadživeće, nadživećemo, nadživećete, nadživeće
Imperative: nadživi
AI
Updated 6 October 2026