SR→EN

nabrojati

набројати

nabròjati · /nabrǒjati/ · perfective · impf.: nabrajati

RU Suggest an edit
VERB
  1. to list; to enumerate
    Nabroj tri najveća grada u Srbiji. — Name the three largest cities in Serbia.
    Nabrojao je sve razloge zašto ne želi da ide. — He listed all the reasons why he doesn't want to go.
  2. to count
    Na parkingu sam nabrojao dvadeset automobila. — I counted twenty cars in the parking lot.
  3. colloq. (+ dat.) to swear at; to curse out
    Vozač mu je nabrojao sve po spisku. — The driver cursed him out with everything he had.

The imperfective is nabrajati.

Synonyms:
Expressions
  • nabrojati nekome sve po spisku — to give sb a piece of one's mind; to tell sb off good and proper
    Kad je zakasnio treći put, šef mu je nabrojao sve po spisku. — When he was late for the third time, the boss gave him a real piece of his mind.
Conjugation, perfective
Present tense
janabrojim
tinabrojiš
on/ona/ononabroji
minabrojimo
vinabrojite
oni/one/onanabroje
Past tense: nabrojio, nabrojila, nabrojilo · nabrojili, nabrojile
Future: nabrojiću, nabrojićeš, nabrojiće, nabrojićemo, nabrojićete, nabrojiće
Imperative: nabroji
AI Updated 29 October 2026