nabrojati
набројатиnabròjati · /nabrǒjati/ · perfective · impf.: nabrajati
VERB
-
to list; to enumerateNabroj tri najveća grada u Srbiji. — Name the three largest cities in Serbia.Nabrojao je sve razloge zašto ne želi da ide. — He listed all the reasons why he doesn't want to go.
-
to countNa parkingu sam nabrojao dvadeset automobila. — I counted twenty cars in the parking lot.
-
colloq. (+ dat.) to swear at; to curse outVozač mu je nabrojao sve po spisku. — The driver cursed him out with everything he had.
The imperfective is nabrajati.
Synonyms:
Expressions
-
nabrojati nekome sve po spisku — to give sb a piece of one's mind; to tell sb off good and properKad je zakasnio treći put, šef mu je nabrojao sve po spisku. — When he was late for the third time, the boss gave him a real piece of his mind.
Conjugation, perfective
| Present tense | |
|---|---|
| ja | nabrojim |
| ti | nabrojiš |
| on/ona/ono | nabroji |
| mi | nabrojimo |
| vi | nabrojite |
| oni/one/ona | nabroje |
Past tense: nabrojio, nabrojila, nabrojilo · nabrojili, nabrojile
Future: nabrojiću, nabrojićeš, nabrojiće, nabrojićemo, nabrojićete, nabrojiće
Imperative: nabroji
AI
Updated 29 October 2026