krijumčariti
кријумчаритиkrijumčáriti · /krijumt͡ʃǎːriti/ · imperfective · pf.: prokrijumčariti
VERB
-
to smuggleGodinama je krijumčario cigarete preko granice. — For years he smuggled cigarettes across the border.Policija je uhapsila grupu koja je krijumčarila migrante. — The police arrested a group that was smuggling migrants.
Takes a direct object in the accusative; in everyday speech švercovati is more common.
Conjugation, imperfective
| Present tense | |
|---|---|
| ja | krijumčarim |
| ti | krijumčariš |
| on/ona/ono | krijumčari |
| mi | krijumčarimo |
| vi | krijumčarite |
| oni/one/ona | krijumčare |
Past tense: krijumčario, krijumčarila, krijumčarilo · krijumčarili, krijumčarile
Future: krijumčariću, krijumčarićeš, krijumčariće, krijumčarićemo, krijumčarićete, krijumčariće
Imperative: krijumčari
AI
Updated 29 September 2026