SR→EN

krijumčariti

кријумчарити

krijumčáriti · /krijumt͡ʃǎːriti/ · imperfective · pf.: prokrijumčariti

RU Suggest an edit
VERB
  1. to smuggle
    Godinama je krijumčario cigarete preko granice. — For years he smuggled cigarettes across the border.
    Policija je uhapsila grupu koja je krijumčarila migrante. — The police arrested a group that was smuggling migrants.

Takes a direct object in the accusative; in everyday speech švercovati is more common.

Conjugation, imperfective
Present tense
jakrijumčarim
tikrijumčariš
on/ona/onokrijumčari
mikrijumčarimo
vikrijumčarite
oni/one/onakrijumčare
Past tense: krijumčario, krijumčarila, krijumčarilo · krijumčarili, krijumčarile
Future: krijumčariću, krijumčarićeš, krijumčariće, krijumčarićemo, krijumčarićete, krijumčariće
Imperative: krijumčari
AI Updated 29 September 2026