SR→EN

krajnik

крајник

krȃjnīk · /krâːjniːk/ · masc.

RU Suggest an edit
NOUN
  1. tonsil
    Upaljeni su joj krajnici, pa ne može da guta. — Her tonsils are inflamed, so she can't swallow.
    Izvadili su mu krajnike kad je imao sedam godina. — He had his tonsils out when he was seven.
  2. (in a car) tie-rod end
    Majstor je zamenio krajnik spone. — The mechanic replaced the tie-rod end.

In the sense 'tonsil' usually used in the plural: krajnici.

Declension, masc.
singularplural
Nom.krajnikkrajnici
Gen.krajnikakrajnika
Dat.krajnikukrajnicima
Acc.krajnikkrajnike
Voc.krajničekrajnici
Ins.krajnikomkrajnicima
Loc.krajnikukrajnicima
AI Updated 29 October 2026