krajnik
крајникkrȃjnīk · /krâːjniːk/ · masc.
NOUN
-
tonsilUpaljeni su joj krajnici, pa ne može da guta. — Her tonsils are inflamed, so she can't swallow.Izvadili su mu krajnike kad je imao sedam godina. — He had his tonsils out when he was seven.
-
(in a car) tie-rod endMajstor je zamenio krajnik spone. — The mechanic replaced the tie-rod end.
In the sense 'tonsil' usually used in the plural: krajnici.
Declension, masc.
| singular | plural | |
|---|---|---|
| Nom. | krajnik | krajnici |
| Gen. | krajnika | krajnika |
| Dat. | krajniku | krajnicima |
| Acc. | krajnik | krajnike |
| Voc. | krajniče | krajnici |
| Ins. | krajnikom | krajnicima |
| Loc. | krajniku | krajnicima |
AI
Updated 29 October 2026