kočnica
кочницаkȍčnica · /kôt͡ʃnit͡sa/ · fem.
Suggest an editNOUN
-
brakeNaglo je pritisnuo kočnicu. — He slammed on the brake.Moram da proverim kočnice pre puta. — I have to check the brakes before the trip.
-
obstacle; hindranceBirokratija je najveća kočnica razvoja. — Bureaucracy is the biggest brake on development.
Declension, fem.
| singular | plural | |
|---|---|---|
| Nom. | kočnica | kočnice |
| Gen. | kočnice | kočnica |
| Dat. | kočnici | kočnicama |
| Acc. | kočnicu | kočnice |
| Voc. | kočnice | kočnice |
| Ins. | kočnicom | kočnicama |
| Loc. | kočnici | kočnicama |
AI
Updated 28 September 2026