SR→EN

kooperativan

кооперативан

kȍoperatīvan · /kôoperatiːʋan/

RU Suggest an edit
ADJECTIVE
  1. (of a person) cooperative
    Svedok je bio veoma kooperativan sa policijom. — The witness was very cooperative with the police.
    Kolege iz drugog odeljenja nisu baš kooperativne. — Our colleagues from the other department aren't very cooperative.
  2. (of a game, work) cooperative; co-op
    Volim kooperativne igre sa prijateljima. — I love co-op games with friends.

With whom: biti kooperativan sa + instrumental.

Declension by gender, singular
masc.fem.neut.
Nom.kooperativankooperativnakooperativno
Gen.kooperativnakooperativnekooperativna
Dat.kooperativnukooperativnojkooperativnu
Acc.kooperativankooperativnukooperativno
Voc.kooperativankooperativnakooperativno
Ins.kooperativnimkooperativnomkooperativnim
Loc.kooperativnukooperativnojkooperativnu
Declension by gender, plural
masc.fem.neut.
Nom.kooperativnikooperativnekooperativna
Gen.kooperativnihkooperativnihkooperativnih
Dat.kooperativnimkooperativnimkooperativnim
Acc.kooperativnekooperativnekooperativna
Voc.kooperativnikooperativnekooperativna
Ins.kooperativnimkooperativnimkooperativnim
Loc.kooperativnimkooperativnimkooperativnim
Comparison: kooperativniji, kooperativnija, kooperativnije · najkooperativniji
AI Updated 6 October 2026