SR→EN

komandir

командир

komàndīr · /komǎndiːr/ · masc.

RU Suggest an edit
NOUN
  1. commander; commanding officer
    Komandir čete je izdao naređenje za pokret. — The company commander gave the order to move out.
    Komandir policijske stanice dao je izjavu novinarima. — The police station commander gave a statement to journalists.

A komandir usually heads a small unit or a police station, while a komandant commands a larger formation or garrison.

Synonyms:
Declension, masc.
singularplural
Nom.komandirkomandiri
Gen.komandirakomandira
Dat.komandirukomandirima
Acc.komandirakomandire
Voc.komandirekomandiri
Ins.komandiromkomandirima
Loc.komandirukomandirima
AI Updated 28 September 2026