SR→EN

karate

карате

karàte · masc.

RU Suggest an edit
NOUN
  1. karate
    Moj sin trenira karate od sedme godine. — My son has been doing karate since he was seven.
    Osvojila je medalju na prvenstvu u karateu. — She won a medal at the karate championship.

The usual phrase is trenirati karate, "to do karate".

Declension, masc.
singularplural
Nom.karatekaratei
Gen.karateakaratea
Dat.karateukarateima
Acc.karatekaratee
Voc.karateukaratei
Ins.karateomkarateima
Loc.karateukarateima
AI Updated 29 September 2026