jadikovati
јадиковатиjàdikovati · /jǎdikoʋati/ · imperfective
VERB
-
to complain; to moan; to bemoanStalno jadikuje kako nema para. — He's always moaning that he has no money.Prestani da jadikuješ i uradi nešto! — Stop moaning and do something!
-
formal to lament; to mourn; to grieveMajka je danima jadikovala za sinom. — The mother mourned for her son for days.
Usually with nad + instr. or zbog + gen. (jadikovati nad sudbinom); for the dead, za + instr.
Synonyms:
kukati
naricati
Conjugation, imperfective
| Present tense | |
|---|---|
| ja | jadikujem |
| ti | jadikuješ |
| on/ona/ono | jadikuje |
| mi | jadikujemo |
| vi | jadikujete |
| oni/one/ona | jadikuju |
Past tense: jadikovao, jadikovala, jadikovalo · jadikovali, jadikovale
Future: jadikovaću, jadikovaćeš, jadikovaće, jadikovaćemo, jadikovaćete, jadikovaće
Imperative: jadikuj
AI
Updated 6 October 2026