SR→EN

jadikovati

јадиковати

jàdikovati · /jǎdikoʋati/ · imperfective

RU Suggest an edit
VERB
  1. to complain; to moan; to bemoan
    Stalno jadikuje kako nema para. — He's always moaning that he has no money.
    Prestani da jadikuješ i uradi nešto! — Stop moaning and do something!
  2. formal to lament; to mourn; to grieve
    Majka je danima jadikovala za sinom. — The mother mourned for her son for days.

Usually with nad + instr. or zbog + gen. (jadikovati nad sudbinom); for the dead, za + instr.

Synonyms:
kukati naricati
Conjugation, imperfective
Present tense
jajadikujem
tijadikuješ
on/ona/onojadikuje
mijadikujemo
vijadikujete
oni/one/onajadikuju
Past tense: jadikovao, jadikovala, jadikovalo · jadikovali, jadikovale
Future: jadikovaću, jadikovaćeš, jadikovaće, jadikovaćemo, jadikovaćete, jadikovaće
Imperative: jadikuj
AI Updated 6 October 2026