izostajati
изостајатиizòstajati · /izǒstajati/ · imperfective
VERB
-
(with sa + gen.) to be absent; to missČesto izostaje sa časova zbog treninga. — He often misses classes because of training.Ona nikad ne izostaje s posla. — She never misses work.
-
(of results, help) to fail to come; to be lackingRezultati i dalje izostaju, a navijači gube strpljenje. — Results are still not coming, and the fans are losing patience.
The place missed is expressed with sa/s + genitive: izostajati sa nastave, s posla.
Antonyms:
Conjugation, imperfective
| Present tense | |
|---|---|
| ja | izostajem |
| ti | izostaješ |
| on/ona/ono | izostaje |
| mi | izostajemo |
| vi | izostajete |
| oni/one/ona | izostaju |
Past tense: izostajao, izostajala, izostajalo · izostajali, izostajale
Future: izostajaću, izostajaćeš, izostajaće, izostajaćemo, izostajaćete, izostajaće
Imperative: izostaj
AI
Updated 6 October 2026