izobilje
изобиљеȉzobīlje · /îzobiːʎe/ · neut.
NOUN
-
abundance; plentyNa stolu je bilo hrane u izobilju. — There was food in abundance on the table.Oni žive u izobilju, a mi jedva sastavljamo kraj s krajem. — They live in plenty, and we can barely make ends meet.
Often used in the phrase "u izobilju" — "in abundance, plenty of".
Synonyms:
Antonyms:
Expressions
-
rog izobilja — horn of plenty; cornucopiaOva zemlja nije rog izobilja, mora se raditi. — This country is no horn of plenty, you have to work.
Declension, neut.
| singular | |
|---|---|
| Nom. | izobilje |
| Gen. | izobilja |
| Dat. | izobilju |
| Acc. | izobilje |
| Voc. | izobilje |
| Ins. | izobiljem |
| Loc. | izobilju |
AI
Updated 29 September 2026