SR→EN

iznajmiti

изнајмити

iznájmiti · /iznǎːjmiti/ · perfective · impf.: iznajmljivati

RU Suggest an edit
VERB
  1. (as a tenant) to rent; to hire
    Iznajmili smo stan na Vračaru. — We rented a flat in Vračar.
    Na aerodromu sam iznajmio auto. — I rented a car at the airport.
  2. (as an owner) to rent out; to let
    Iznajmila je sobu jednom studentu. — She rented out a room to a student.

The construction shows the direction: iznajmiti od koga is to rent from someone, iznajmiti kome is to rent out to someone.

Synonyms:
Conjugation, perfective
Present tense
jaiznajmim
tiiznajmiš
on/ona/onoiznajmi
miiznajmimo
viiznajmite
oni/one/onaiznajme
Past tense: iznajmio, iznajmila, iznajmilo · iznajmili, iznajmile
Future: iznajmiću, iznajmićeš, iznajmiće, iznajmićemo, iznajmićete, iznajmiće
Imperative: iznajmi
AI Updated 28 September 2026