SR→EN

izjednačiti

изједначити

izjednáčiti · /izjednǎːt͡ʃiti/ · perfective · impf.: izjednačivati

RU Suggest an edit
VERB
  1. to equalize; to make equal
    Novi zakon je izjednačio plate u svim opštinama. — The new law made salaries equal in all municipalities.
  2. (in sports) to equalize; to tie the score
    Partizan je izjednačio u poslednjem minutu. — Partizan equalized in the last minute.
  3. (izjednačiti se) to become equal; to even out
    Cene kod nas su se izjednačile sa evropskim. — Prices here are now on a par with European prices.
  4. (+ sa + instr.) to equate; to put on a par
    Ne možeš izjednačiti grešku sa namernom laži. — You can't equate a mistake with a deliberate lie.

The imperfective is izjednačavati.

Conjugation, perfective
Present tense
jaizjednačim
tiizjednačiš
on/ona/onoizjednači
miizjednačimo
viizjednačite
oni/one/onaizjednače
Past tense: izjednačio, izjednačila, izjednačilo · izjednačili, izjednačile
Future: izjednačiću, izjednačićeš, izjednačiće, izjednačićemo, izjednačićete, izjednačiće
Imperative: izjednači
AI Updated 29 October 2026