izjednačiti
изједначитиizjednáčiti · /izjednǎːt͡ʃiti/ · perfective · impf.: izjednačivati
VERB
-
to equalize; to make equalNovi zakon je izjednačio plate u svim opštinama. — The new law made salaries equal in all municipalities.
-
(in sports) to equalize; to tie the scorePartizan je izjednačio u poslednjem minutu. — Partizan equalized in the last minute.
-
(izjednačiti se) to become equal; to even outCene kod nas su se izjednačile sa evropskim. — Prices here are now on a par with European prices.
-
(+ sa + instr.) to equate; to put on a parNe možeš izjednačiti grešku sa namernom laži. — You can't equate a mistake with a deliberate lie.
The imperfective is izjednačavati.
Conjugation, perfective
| Present tense | |
|---|---|
| ja | izjednačim |
| ti | izjednačiš |
| on/ona/ono | izjednači |
| mi | izjednačimo |
| vi | izjednačite |
| oni/one/ona | izjednače |
Past tense: izjednačio, izjednačila, izjednačilo · izjednačili, izjednačile
Future: izjednačiću, izjednačićeš, izjednačiće, izjednačićemo, izjednačićete, izjednačiće
Imperative: izjednači
AI
Updated 29 October 2026