izgubiti
изгубити/izɡǔbiti/ · perfective
RuVERB
-
to lose; to misplaceIzgubio sam ključeve. — I've lost my keys.Izgubila je telefon u autobusu. — She lost her phone on the bus.
-
to loseZvezda je izgubila utakmicu sa 2:1. — Red Star lost the match 2–1.Prošle godine je izgubio posao. — He lost his job last year.
-
(izgubiti se) to get lost; to go missingIzgubili smo se u starom delu grada. — We got lost in the old part of town.
-
colloq. (imperative izgubi se) get lost; beat itIzgubi se odavde! — Get lost!
The imperfective is gubiti; 'lose to someone' is izgubiti od nekoga.
Forms
| Present tense | |
|---|---|
| ja | izgubim |
| ti | izgubiš |
| on/ona/ono | izgubi |
| mi | izgubimo |
| vi | izgubite |
| oni/one/ona | izgube |
Past (masc.): izgubio
Imperative: izgubi
Expressions
- izgubiti živce — to lose one's temper
- izgubiti iz vida — to lose sight of