SR→EN

imenovati

именовати

ȉmenovati · /îmenoʋati/ · biaspectual

RU Suggest an edit
VERB
  1. (to a post) to appoint
    Vlada je imenovala novog ambasadora. — The government appointed a new ambassador.
    Imenovan je za direktora škole. — He was appointed head of the school.
  2. to name
    Ulica je imenovana po poznatom pesniku. — The street was named after a famous poet.
  3. to name; to mention by name
    Novinar nije hteo da imenuje svoj izvor. — The journalist refused to name his source.

For appointments use imenovati someone za + acc. (za ministra).

Antonyms:
Conjugation, biaspectual
Present tense
jaimenujem
tiimenuješ
on/ona/onoimenuje
miimenujemo
viimenujete
oni/one/onaimenuju
Past tense: imenovao, imenovala, imenovalo · imenovali, imenovale
Future: imenovaću, imenovaćeš, imenovaće, imenovaćemo, imenovaćete, imenovaće
Imperative: imenuj
AI Updated 28 September 2026