imenovati
именоватиȉmenovati · /îmenoʋati/ · biaspectual
VERB
-
(to a post) to appointVlada je imenovala novog ambasadora. — The government appointed a new ambassador.Imenovan je za direktora škole. — He was appointed head of the school.
-
to nameUlica je imenovana po poznatom pesniku. — The street was named after a famous poet.
-
to name; to mention by nameNovinar nije hteo da imenuje svoj izvor. — The journalist refused to name his source.
For appointments use imenovati someone za + acc. (za ministra).
Antonyms:
Conjugation, biaspectual
| Present tense | |
|---|---|
| ja | imenujem |
| ti | imenuješ |
| on/ona/ono | imenuje |
| mi | imenujemo |
| vi | imenujete |
| oni/one/ona | imenuju |
Past tense: imenovao, imenovala, imenovalo · imenovali, imenovale
Future: imenovaću, imenovaćeš, imenovaće, imenovaćemo, imenovaćete, imenovaće
Imperative: imenuj
AI
Updated 28 September 2026