SR→EN

hapšenje

хапшење

hápšēnje · neut.

RU Suggest an edit
NOUN
  1. arrest
    Policija je izdala nalog za hapšenje. — The police issued an arrest warrant.
    Posle hapšenja je pušten uz kauciju. — After the arrest he was released on bail.
Declension, neut.
singularplural
Nom.hapšenjehapšenja
Gen.hapšenjahapšenja
Dat.hapšenjuhapšenjima
Acc.hapšenjehapšenja
Voc.hapšenjehapšenja
Ins.hapšenjemhapšenjima
Loc.hapšenjuhapšenjima
AI Updated 30 September 2026