dolikovati
доликоватиdòlikovati · /dǒlikoʋati/ · imperfective
VERB
-
(+ dat.) to befit; to be appropriateTakvo ponašanje ne dolikuje jednom profesoru. — Such behaviour is unbecoming of a professor.Obuci se kako dolikuje prilici. — Dress as befits the occasion.
Usually used in the 3rd person, often with negation or in the phrase kako dolikuje.
Synonyms:
Conjugation, imperfective
| Present tense | |
|---|---|
| ja | dolikujem |
| ti | dolikuješ |
| on/ona/ono | dolikuje |
| mi | dolikujemo |
| vi | dolikujete |
| oni/one/ona | dolikuju |
Past tense: dolikovao, dolikovala, dolikovalo · dolikovali, dolikovale
Future: dolikovaću, dolikovaćeš, dolikovaće, dolikovaćemo, dolikovaćete, dolikovaće
Imperative: dolikuj
AI
Updated 29 September 2026