divljati
дивљатиdìvljati · /dǐʋʎati/ · imperfective
VERB
-
(of people) to run wild; to rampageDeca divljaju po kući ceo dan. — The kids run wild around the house all day.Navijači su divljali po centru grada. — Fans were rampaging through the city centre.
-
(of drivers) to drive recklesslyMladići divljaju kolima po bulevaru. — Young guys drive like maniacs along the boulevard.
-
(of prices, weather) to rage; to soar out of controlCene divljaju, a plate stoje. — Prices are soaring while wages stay flat.
-
(of animals, plants) to grow wild; to become feralNapuštene mačke brzo divljaju. — Abandoned cats quickly go feral.
Synonyms:
Conjugation, imperfective
| Present tense | |
|---|---|
| ja | divljam |
| ti | divljaš |
| on/ona/ono | divlja |
| mi | divljamo |
| vi | divljate |
| oni/one/ona | divljaju |
Past tense: divljao, divljala, divljalo · divljali, divljale
Future: divljaću, divljaćeš, divljaće, divljaćemo, divljaćete, divljaće
Imperative: divljaj
AI
Updated 29 October 2026