bezakonje
безакоњеbezákonje · /bezǎːkoɲe/ · neut.
NOUN
-
lawlessnessU tom gradu vlada potpuno bezakonje. — Total lawlessness reigns in that town.Opozicija optužuje vlast za bezakonje i korupciju. — The opposition accuses the government of lawlessness and corruption.
-
formal iniquitySveštenik je govorio o bezakonjima ovog sveta. — The priest spoke about the iniquities of this world.
Declension, neut.
| singular | |
|---|---|
| Nom. | bezakonje |
| Gen. | bezakonja |
| Dat. | bezakonju |
| Acc. | bezakonje |
| Voc. | bezakonje |
| Ins. | bezakonjem |
| Loc. | bezakonju |
AI
Updated 6 October 2026