SR→EN

bezakonje

безакоње

bezákonje · /bezǎːkoɲe/ · neut.

RU Suggest an edit
NOUN
  1. lawlessness
    U tom gradu vlada potpuno bezakonje. — Total lawlessness reigns in that town.
    Opozicija optužuje vlast za bezakonje i korupciju. — The opposition accuses the government of lawlessness and corruption.
  2. formal iniquity
    Sveštenik je govorio o bezakonjima ovog sveta. — The priest spoke about the iniquities of this world.
Declension, neut.
singular
Nom.bezakonje
Gen.bezakonja
Dat.bezakonju
Acc.bezakonje
Voc.bezakonje
Ins.bezakonjem
Loc.bezakonju
AI Updated 6 October 2026