SR→EN

čarolija

чаролија

čaròlija · /t͡ʃarǒlija/ · fem.

RU Suggest an edit
NOUN
  1. spell; magic
    Veštica je bacila čaroliju na princa. — The witch cast a spell on the prince.
    Deca veruju da je to prava čarolija. — The kids believe it's real magic.
  2. magic; charm
    Volim čaroliju Beograda pred Novu godinu. — I love the magic of Belgrade before New Year's.

A spell is cast with baciti: baciti čaroliju na nekoga.

Synonyms:
magija čini čar
Declension, fem.
singularplural
Nom.čarolijačarolije
Gen.čaroliječarolija
Dat.čarolijičarolijama
Acc.čarolijučarolije
Voc.čarolijočarolije
Ins.čarolijomčarolijama
Loc.čarolijičarolijama
AI Updated 28 September 2026