magija
магија/mǎɡija/ · fem.
RuNOUN
-
magic; sorceryBaka veruje u crnu magiju. — Grandma believes in black magic.U toj knjizi mladi čarobnjaci uče magiju. — In that book young wizards learn magic.
-
magic; charmTo je magija Beograda noću. — That's the magic of Belgrade at night.
Synonyms:
čarolija
vradžbina
čari
Forms
| singular | plural | |
|---|---|---|
| Nom. | magija | magije |
| Gen. | magije | magija |
| Dat. | magiji | magijama |
| Acc. | magiju | magije |
| Voc. | magijo | magije |
| Ins. | magijom | magijama |
| Loc. | magiji | magijama |