SR→EN

podmićivati

подмићивати

podmićívati · /podmit͡ɕǐːʋati/ · imperfective

RU Suggest an edit
VERB
  1. to bribe
    Optužen je da je godinama podmićivao carinike. — He is accused of bribing customs officers for years.
    Ne pokušavaj da podmićuješ policajca. — Don't try to bribe the police officer.

Takes the accusative: podmićivati koga.

Synonyms:
potplaćivati
Conjugation, imperfective
Present tense
japodmićujem
tipodmićuješ
on/ona/onopodmićuje
mipodmićujemo
vipodmićujete
oni/one/onapodmićuju
Past tense: podmićivao, podmićivala, podmićivalo · podmićivali, podmićivale
Future: podmićivaću, podmićivaćeš, podmićivaće, podmićivaćemo, podmićivaćete, podmićivaće
Imperative: podmićuj
AI Updated 30 September 2026