otpočeti
отпочетиotpòčēti · /otpǒt͡ʃeːti/ · perfective
VERB
-
(+ acc.) to begin; to startDve strane su otpočele pregovore u ponedeljak. — The two sides began negotiations on Monday.
-
(of an event) to begin; to startSednica je otpočela tačno u deset sati. — The session began at exactly ten o'clock.Radovi na mostu otpočeće sledeće godine. — Work on the bridge will start next year.
More formal than početi; common in news language.
Conjugation, perfective
| Present tense | |
|---|---|
| ja | otpočnem |
| ti | otpočneš |
| on/ona/ono | otpočne |
| mi | otpočnemo |
| vi | otpočnete |
| oni/one/ona | otpočnu |
Past tense: otpočeo, otpočela, otpočelo · otpočeli, otpočele
Future: otpočeću, otpočećeš, otpočeće, otpočećemo, otpočećete, otpočeće
Imperative: otpočni
AI
Updated 6 October 2026