SR→EN

ograničiti

ограничити

ogràničiti · /oɡrǎnit͡ʃiti/ · perfective · impf.: ograničavati

RU Suggest an edit
VERB
  1. to limit; to restrict
    Vlada je ograničila cene hleba. — The government has capped bread prices.
    Ograničili smo broj gostiju na dvadeset. — We limited the number of guests to twenty.
  2. (ograničiti se na + acc.) to confine oneself to
    Ograničiću se na nekoliko reči. — I'll confine myself to a few words.

The limit is expressed with na + accusative: ograničiti na dvadeset.

Conjugation, perfective
Present tense
jaograničim
tiograničiš
on/ona/onoograniči
miograničimo
viograničite
oni/one/onaograniče
Past tense: ograničio, ograničila, ograničilo · ograničili, ograničile
Future: ograničiću, ograničićeš, ograničiće, ograničićemo, ograničićete, ograničiće
Imperative: ograniči
AI Updated 29 October 2026