ograničiti
ограничитиogràničiti · /oɡrǎnit͡ʃiti/ · perfective · impf.: ograničavati
VERB
-
to limit; to restrictVlada je ograničila cene hleba. — The government has capped bread prices.Ograničili smo broj gostiju na dvadeset. — We limited the number of guests to twenty.
-
(ograničiti se na + acc.) to confine oneself toOgraničiću se na nekoliko reči. — I'll confine myself to a few words.
The limit is expressed with na + accusative: ograničiti na dvadeset.
Conjugation, perfective
| Present tense | |
|---|---|
| ja | ograničim |
| ti | ograničiš |
| on/ona/ono | ograniči |
| mi | ograničimo |
| vi | ograničite |
| oni/one/ona | ograniče |
Past tense: ograničio, ograničila, ograničilo · ograničili, ograničile
Future: ograničiću, ograničićeš, ograničiće, ograničićemo, ograničićete, ograničiće
Imperative: ograniči
AI
Updated 29 October 2026