odlučiti
одлучити/odlǔːt͡ʃiti/ · perfective
RuVERB
-
to decideOdlučila sam da se preselim u Novi Sad. — I decided to move to Novi Sad.Sud će odlučiti o tome sledeće nedelje. — The court will decide on it next week.
-
(odlučiti se za + acc.) to decide on; to opt forNa kraju smo se odlučili za manji stan. — In the end we opted for a smaller flat.Nikako ne mogu da se odlučim. — I just can't make up my mind.
Constructions: odlučiti da + verb, odlučiti o + locative; the imperfective is odlučivati.
Forms
| Present tense | |
|---|---|
| ja | odlučim |
| ti | odlučiš |
| on/ona/ono | odluči |
| mi | odlučimo |
| vi | odlučite |
| oni/one/ona | odluče |
Past (masc.): odlučio
Imperative: odluči