obličje
обличјеòblīčje · /ǒbliːt͡ʃje/ · neut.
NOUN
-
formal form; shape; guiseU bajci se đavo pojavljuje u obličju crne mačke. — In the fairy tale the devil appears in the guise of a black cat.Grad je tokom godina dobio sasvim novo obličje. — Over the years the city took on a completely new shape.
-
(of a person) true face; true natureTek posle venčanja pokazao je svoje pravo obličje. — Only after the wedding did he show his true face.
Often used in u obličju koga "in the guise of" and pravo obličje "true face".
Declension, neut.
| singular | plural | |
|---|---|---|
| Nom. | obličje | obličja |
| Gen. | obličja | obličja |
| Dat. | obličju | obličjima |
| Acc. | obličje | obličja |
| Voc. | obličje | obličja |
| Ins. | obličjem | obličjima |
| Loc. | obličju | obličjima |
AI
Updated 6 October 2026