SR→EN

obijač

обијач

obìjāč · /obǐjaːt͡ʃ/ · masc.

RU Suggest an edit
NOUN
  1. burglar; safecracker
    Policija je uhapsila obijača koji je pljačkao stanove. — The police arrested a burglar who had been robbing flats.
    On je bio poznati obijač sefova. — He was a well-known safecracker.

Often in obijač sefova, "safecracker".

Synonyms:
Declension, masc.
singularplural
Nom.obijačobijači
Gen.obijačaobijača
Dat.obijačuobijačima
Acc.obijačaobijače
Voc.obijačuobijači
Ins.obijačemobijačima
Loc.obijačuobijačima
AI Updated 6 October 2026