VOCAB.RS

običan

обичан

/ǒbit͡ʃan/

Ru
ADJECTIVE
  1. ordinary; common; plain
    On je sasvim običan čovek. — He's a completely ordinary guy.
    Bio je to običan radni dan. — It was just an ordinary working day.
  2. usual; customary
    Vidimo se u obično vreme ispred kafića. — See you at the usual time outside the café.

The adverb obično means "usually", and kao i obično means "as usual".

Synonyms:
uobičajen svakodnevan prosečan jednostavan
Forms
masc.fem.neut.
Nom.običanobičnaobično
Gen.običnaobičneobična
Dat.običnuobičnojobičnu
Acc.običanobičnuobično
Voc.običanobičnaobično
Ins.običnimobičnomobičnim
Loc.običnuobičnojobičnu
Comparative: običniji
Antonyms: neobičan, poseban, izuzetan
© 2026 vocab.rs · Grammar data: Wiktionary, CC BY-SA 4.0