neobičan
необичан/nêobit͡ʃan/
RuADJECTIVE
-
unusual; uncommonOvo je neobičan zahtev, ali pokušaćemo. — This is an unusual request, but we'll try.Imala je neobično ime. — She had an unusual name.
-
strange; oddČuo sam neobičan zvuk iz kuhinje. — I heard a strange sound from the kitchen.Njegovo ponašanje mi je bilo neobično. — His behaviour seemed odd to me.
Forms
| masc. | fem. | neut. | |
|---|---|---|---|
| Nom. | neobičan | neobična | neobično |
| Gen. | neobična | neobične | neobična |
| Dat. | neobičnu | neobičnoj | neobičnu |
| Acc. | neobičan | neobičnu | neobično |
| Voc. | neobičan | neobična | neobično |
| Ins. | neobičnim | neobičnom | neobičnim |
| Loc. | neobičnu | neobičnoj | neobičnu |
Comparative: neobičniji