VOCAB.RS

uobičajen

уобичајен

/uobǐt͡ʃaːjen/

Ru
ADJECTIVE
  1. usual; customary; common
    Našli smo se na uobičajenom mestu. — We met at the usual place.
    To je uobičajena procedura, ne brinite. — It's a standard procedure, don't worry.

'As usual' is kao i obično, not a phrase with uobičajen.

Synonyms:
običan svakodnevan redovan tipičan
Forms
masc.fem.neut.
Nom.uobičajenuobičajenauobičajeno
Gen.uobičajenauobičajeneuobičajena
Dat.uobičajenuuobičajenojuobičajenu
Acc.uobičajenuobičajenuuobičajeno
Voc.uobičajenuobičajenauobičajeno
Ins.uobičajenimuobičajenomuobičajenim
Loc.uobičajenuuobičajenojuobičajenu
Comparative: uobičajeniji
Antonyms: neuobičajen, neobičan, redak
© 2026 vocab.rs · Grammar data: Wiktionary, CC BY-SA 4.0