SR→EN

napadač

нападач

napàdāč · /napǎdaːt͡ʃ/ · masc.

RU Suggest an edit
NOUN
  1. attacker; assailant
    Policija je uhapsila napadača posle dva dana. — The police arrested the attacker two days later.
  2. (in sports) forward; striker
    Zvezda je dovela novog napadača iz Brazila. — Red Star signed a new striker from Brazil.
    Napadač je dao gol glavom. — The striker scored a header.
Antonyms:
Declension, masc.
singularplural
Nom.napadačnapadači
Gen.napadačanapadača
Dat.napadačunapadačima
Acc.napadačanapadače
Voc.napadačunapadači
Ins.napadačemnapadačima
Loc.napadačunapadačima
AI Updated 29 September 2026